Što je homeopatija

Homeopatija nastoji stimulirati kod bolesne osobe vlastiti prirodni kapacitet samoizlječenja. Homeopatski lijekovi djeluju tako da pomažu u samoobrani organizma. Oni nas "cijepe" protiv bolesti.
Homeopatija shvaća bolest kao posljedicu poremećaja u samom tijelu; budući da tijelo posjeduje prirodnu obranu koju homeopatski lijekovi mogu stimulirati, da bi izliječila određenu bolest, homeopatija nužno ide do samog njezinog izvora.
Homeopatija nastoji uspostaviti poremećenu ravnotežu pacijenta uporabom odgovarajućih prirodnih pripravaka.
Homeopatija otkriva i primjenjuje supstance koje su istovjetne energiji tijela, stoga je potrebna minimalna razina vitalne energije kako bi tijelo uopće moglo reagirati na homeopatski tretman.
Klasična homeopatija uzima u obzir emocionalna, mentalna i fizička svojstva pojedinca; na osnovi potpune slike odlučuje koji lijek odabrati.
Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim lijekovima, s obzirom na homeopatsku farmakopeju. Najčešće koristi kombinirane homeopatske pripravke radi što veće sigurnosti. Klinička je homeopatija idealna za liječenje najčešćih tegoba, kao što su gripa, upala sinusa, prehlada, kašalj, artritis, alergija, ekcemi, tjeskoba i stres, reduciranje tjelesne težine, migrena i glavobolja, tegobe u menopauzi, kandidijaza, PMS, i dr.

Homeopatija se temelji na tri važna načela. Ona su:

ZAKON SLIČNOSTI

Treba postojati veza između bolesti i lijeka. Osnovni princip homeopatije jest dakle princip "slično se liječi sličnim" - "similia similibus curentur" - što znači da se bolest može liječiti supstancom koja je u stanju proizvesti simptome slične onima od kojih pati pacijent. Već samo ime otkriva nam taj princip: riječ homeopatija je grčkog porijekla: homois = sličan, pathos = bolest.

INFINITEZIMALNOST

Homeopatija koristi biljne, mineralne i kemijski proizvedene mješavine prirodnih supstanca. Oni se po određenom postupku sve više razrjeđuju, čime se postižu sićušne, lat. infinitezimalne, gotovo neznatne doze originalne supstance.

CJELOVITOST

Budući da homeopatija smatra osobu cjelinom, svaki se tretman temelji na pretpostavci da je svaka bolest vidljiva manifestacija dublje ukorijenjenog poremećaja.

BIOLOŠKA PODRŠKA - KONCEPT MEDIJA

U ovom kontekstu riječ "medij" odnosi se na biološku podršku koja pod stimulacijom može reagirati na sebi svojstven način. Ta vrsta predispozicije objašnjava zašto određeni pojedinci imaju alergijske reakcije kada su izloženi određenim elementima, dok ih drugi nemaju.

Koncept medija, u našem suvremenom svijetu neporeciva činjenica, uočen je prvi put još u Hipokratovo doba, a osnivač homeopatije Hahnemann definirao ga je riječima: "Postajemo bolesni samo onda... kada našem tijelu manjka otpor, te je zbog toga sklono podleći bilo kojem patogenom uzroku koji je prisutan u nekom određenom vremenu."

Homeopatija koristi biološku podršku da bi pomogla tijelu koje se bori protiv napada mikroorganizama i toksina.

POVIJEST HOMEOPATIJE

Grčki liječnik Hipokrat (5.st.p.K.), poznat i kao otac medicine, prvi je pisao o liječenju sličnog sličnim. On je prvi ukazao na činjenicu da je bolest posljedica prirodnih sila, a ne božanskih utjecaja.

Homeopatsku medicinu, kakvom je danas znamo, promovirao je dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755.-1843.). U svoje vrijeme zagovarao je mnogo toga što danas više nije novost: pravilnu ishranu, redovitu tjelovježbu i poboljšane socijalne uvjete. U svojim istupima protestirao je protiv primjene visokih doza lijekova s drastičnim neželjenim popratnim djelovanjima. Radio je kao liječnik praktičar, i mnogo je prevodio s engleskog i francuskog jezika.

Godine 1790. dok je prevodio "Raspravu o ljekovitom bilju" dr. W. Cullena, Hahnemann je naišao na odlomak o kori drveta kininovca, iz koje se dobiva kinin, veoma dobar lijek protiv malarije. Odlučio je sam provesti eksperiment i pozabaviti se daljnjim istraživanjem. Danima je sam sebi davao doze kinina i detaljno zapisivao sve svoje reakcije. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, usprkos činjenici da zapravo nije bio zaražen tom bolešću. Simptomi su se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali bi po nekoliko sati. Pitao se da li je to razlog zašto se malarija liječi kininom. Hahnemann je potom testirao mnoge druge supstance na isti način - dajući doze zdravim osobama i primjenjujući spoznaje u razvoju simptoma za liječenje bolesti sa sličnim simptomima. Mnoge supstance koje je koristio bile su doista vrlo otrovne i to ga je potaklo da eksperimentirajući ustanovi najmanju moguću djelotvornu dozu. Konačno je razvio metodu potenciranja početne supstance. Tako je, dajući izuzetno male doze, otkrio da je izliječio mnoge bolesti bez nepoželjnih popratnih pojava. 1810. utvrdio je principe homeopatije u djelu "Organon rationale medicine", da bi nakon toga započeo predavati homeopatiju na Sveučilištu u Leipzigu.

Cijelog svog života nastavio je eksperimentirati sa razrijeđenim lijekovima postupno koristeći sve slabije otopine, koje su, paradoksalno postajale sve djelotvornije.
Slijedom Hahnemannovog uspjeha, homeopatija se brzo proširila Europom i dijelom Amerike.

Utemeljitelj homeopatije u Velikoj Britaniji je dr. Quin, nakon što je izliječio sam sebe od kolere pomoću kamfora 1831. godine, a prvu Londonsku homeopatsku kliniku utemeljio je 1849. godine.
Klasična homeopatija temelji se na radu dr. J. T. Kenta, američkog homeopata koji je uveo pojam konstitucijskih tipova i propisivanja homeopatskih lijekova u skladu s tim, pri čemu se prije propisivanja nekog homeopatskog lijeka uzimaju u obzir fizički simptomi bolesti i emocionalne karakteristike pacijenta.

JE LI JE HOMEOPATIJA SLUŽBENO PRIZNATA?

U mnogim zapadnim razvijenim zemljama (Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Velika Britanija, USA, Kanada...) homeopatija je zakonski priznata i općenito prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju. Prakticiraju je kvalificirani liječnici homeopati.

Unatrag nekoliko godina i hrvatski Zakon o lijekovima svrstava homeopatske lijekove u posebnu grupu - Homeopatski proizvodi, i određuje uvjete za njihovu registraciju i promet. Za razliku od ostatka svijeta, homeopatski pripravci u Hrvatskoj ne smiju imati istaknutu indikaciju tj. namjenu pripravka i moraju sadržavati opasku "bez dokazanih terapijskih indikacija", koja se objašnjava nemogućnošću provođenja standardnih kliničkih testova za lijekove. Homeopatski pripravci, zbog svoje prirode, nemaju prag toksičnosti ni letalnu dozu.

Neke zemlje (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, USA...) imaju homeopatske farmakopeje, a u izradi je homeopatska farmakopeja EU. U spomenutim se zemljama neki homeopatski lijekovi mogu dobiti u okviru zdravstvenog osiguranja. Danas, primjerice, radi pet homeopatski bolnica zdravstvenog osiguranja u Engleskoj i to u Londonu, Glasgowu, Liverpoolu, Bristolu i Tunbridge Wellsu, te mnogobrojne privatne ambulante i klinike. Više od četiri stotine liječnika prakticira homeopatiju u Velikoj Britaniji. Na raspolaganju su i besplatni vodiči za samopomoć koji predlažu lijekove u liječenju svakodnevnih bolesti i tegoba.

KOJE SE BOLESTI LIJEČE HOMEOPATIJOM?

Homeopatski lijekovi liječe isti široki spektar bolesti kao i konvencionalni. Za najčešće bolesti kao što su gripa, bolesti dišnih putova, alergija, PMS, menopauzne tegobe, gljivične infekcije i kandidijaza, regulacija tjelesne težine, glavobolja, migrena, artritis, uhobolja, probavne smetnje i nadutost, opstipacija, akne, ekcemi, umor, tjeskoba, nesanica, koncentracija, kondicija, odvikavanje od pušenja i dr., koristi se samopomoć, kao i kod konvencionalne medicine. Za teške bolesti nužno je potražiti profesionalni savjet.

Na našem tržištu, u našim ljekarnama se mogu nabaviti vrhunski kanadski homeopatski lijekovi za samopomoć farmaceutske tvrtke "HOMEOLAB".
Kanadsko-američku tvrtku "Homeolab", prvu na rang listi kvalitete u Americi i Kanadi, nosioca mnogobrojnih nagrada i priznanja za kvalitetu, u Hrvatskoj distribuira tvrtka Naturalia.

OD ČEGA SE RADE HOMEOPATSKI LIJEKOVI?

Homeopatski lijekovi mogu biti biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla. Mogu se koristiti i supstance mikrobiološkog podrijetla, npr. cjepiva. Sastav homeopatskog lijeka može biti i biološki i kemijski i sintetski - liječnik može zahtijevati da se bilo koja supstanca pripremi na homeopatski način.

PRIPREMA HOMEOPATSKIH LIJEKOVA

Priprema homeopatskih lijekova je proces koji se uglavnom sastoji u razrjeđivanju ljekovitih supstanca unutar kojih se putem dinamiziranja ili potenciranja oslobađaju aktivni i kurativni agensi. Premda jednostavna, priprema zahtijeva veliku brižnost i savjesnost u praksi kako bi se osigurala kvaliteta i pouzdanost gotovog proizvoda. Primarni materijal od topivog bilja i životinjskih supstanca zove se matična tinktura. To je ekstrakt vode/alkohola dobiven bilo maceracijom ili perkolacijom, korištenjem alkohola razne jakosti u odnosu na početnu supstancu. Netopivi metali i minerali koriste se u obliku fino mljevenog praha.

Ove supstance postaju homeopatski lijekovi nakon potenciranja.

Tekuće homeopatske potencije pripremaju se sukcesivnim razrjeđivanjem u smjesi alkohola i vode.

Postoje dvije metode razrjeđivanja: decimalna i centezimalna.

1 : 10 - označava se sa D ili X

1 : 100 - označava se sa C ili CH.

Broj takvog razrjeđivanja označava potenciju/ jakost.

Između svake faze razrjeđivanja tinktura se sukusira (jako trese) dvije do tri minute.

Na primjer - da bi se proizvela jakost od 1X dodaje se 1 kap matične tinkture i 9 kapi mješavine alkohola i vode, te se potom sukusira. Da bi se proizvela jakost od 2X, dodaje se 1 kap mješavine 1X i 9 kapi mješavine alkohola i vode, što se potom sukusira. Na isti način postupa se dalje da se dobije razrjeđenje 3X, 4,5,6 itd., ovisno o supstanca koja se razrjeđuje u predviđenoj reakciji koju tako razrijeđena supstanca treba izazvati u organizmu. Broj nam pokazuje koliko puta je isti bio razrijeđen i sukusiran.

Tekuće potencirane supstance mogu se koristiti za pripremu mnogih farmaceutskih oblika: peleta (kuglica), tableta, granula, masti, supozitorija i kapi.
Netopive supstance minerala i metala pripremaju se trituracijom. Ovim se postupkom jedan dio čvrste tvari fino razrijedi i trituira s bilo 9, bilo 99 djelića čiste laktoze kao razrjeđivača.

Prihvaćanje homeopatije samo na bazi empirije, tj. iskustvenim putem, bila je zapreka za proširenje takve vrste liječenja u širokoj praksi. Suvremena znanstvena dostignuća, posebno ona na području atomistike i korištenja energije koja se pri tom oslobađa, daju objašnjenja na čemu se osniva djelovanje homeopatije, a posebno velikih razrijeđenja koja se koriste u takvom načinu liječenja.

JESU LI HOMEOPATSKI LIJEKOVI SIGURNI I DJELOTVORNI?

Homeopatski su lijekovi, zbog njihove velike razrijeđenosti, potpuno sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete krivi lijek, on jednostavno neće djelovati.

Djelotvornost homeopatske medicine očituje se već dvije stotine godina. Argumentu da je ovakvo liječenje prvenstveno placebo efekt, suprotstavlja se niz ozbiljnih znanstvenih kliničkih medicinskih ispitivanja, kao i činjenica da se homeopatija uspješno koristi kod liječenja životinja.

Suvremene mogućnosti znanstvenog istraživanja u području velikih razrijeđenja omogućile su nove spoznaje.

Općenito je prihvaćeno da je uzrok djelovanja jako razrijeđenih i dinamiziranih lijekova vibracija, i da farmakološko dinamičko djelovanje lijeka spada u područje mehanike valova.
Premda je homeopatija bila djelotvorna u liječenju kolere u 19. stoljeću, a također se uspješno koristila u liječenju opeklina za vrijeme Drugog svjetskog rata, glavni proboj desio se 1986. godine kad je kontroliranim pokusima dokazano da homeopatija pomaže sprečavanju peludne groznice. Potencije peluda od 30C i čestica kućne prašine djelotvorne su u liječenju peludne groznice i astme.

OBLICI I DOZIRANJE HOMEOPATSKIH LIJEKOVA

Najčešći oblik uzimanja homeopatskog lijeka su pelete (kuglice, zrnca), kapi i tablete. No, homeopatski lijekovi dolaze u obliku sirupa, praha, supozitorija, masti, injekcija i dr. Ako se radi o uobičajenim dozama u situacijama samopomoći, savjetuje se uzimanje pola sata prije ili nakon jela. Ukoliko je pacijent pod liječničkim nadzorom, treba slijediti liječnički savjet.

Za pelete (kuglice) koje su na našem tržištu najprisutnije u okviru preparata namijenjenih samopomoći, svakako je važno znati da se ne smiju gristi, nego ih treba lagano rastopiti ispod jezika. Bebama se mogu rastopiti u malo vode.

Za razliku od konvencionalnih lijekova, doziranje homeopatskih lijekova nije usko povezano s tjelesnom težinom. Smatra se da za samopomoć treba koristiti niže potencije, dok se visoke potencije koriste uz preporuku liječnika homeopata.

KAKO DUGO TREBA UZIMATI HOMEOPATSKI LIJEK?

Ne postoji neko opće pravilo. Kod akutnih simptoma poboljšanje bi trebalo nastupiti već nakon nekoliko uzetih doza. Kod kroničnih oboljenja terapija je dugotrajnija sa povremenim stankama ovisno o prirodi tegoba.
Homeopatski lijekovi se, dakle, mogu uzimati u bilo kakvom vremenskom razmaku i trajanju, bez bojazni od bilo kakvih štetnih popratnih pojava.

MOGU LI SE HOMEOPATSKI PRIPRAVCI KOMBINIRATI S DRUGIM LIJEKOVIMA, BILO HOMEOPATSKIM, BILO S KONVENCIONALNIM?

Homeopatski se lijekovi mogu potpuno sigurno uzimati kako s konvencionalnim lijekovima, tako i sa drugim homeopatskim pripravcima. Može se napraviti mali razmak, otprilike pola sata, između uzimanja dva različita lijeka. Nema ograničenja u kombinacijama, dakle, može se uzimati s dva, tri, četiri ili više lijekova istodobno.

Prema literaturi, nema poznatih slučajeva interakcija. Pacijenta treba savjetovati da obavijesti svog liječnika ako se odluči za homeopatski lijek u kombinaciji s propisanim konvencionalnim lijekom.
Budući da je svrha homeopatskih lijekova liječenje bez izazivanja toksičnih neželjenih popratnih djelovanja, uputno je postupno smanjivati doze konvencionalnih lijekova dok se potpuno ne prijeđe na homeopatski lijek i to kod onih bolesti kod kojih je to moguće: to je slučaj kod gotovo svih bolesti koje se mogu tretirati homeopatskim lijekovima za samopomoć, a to su gripa, viroza (bez sekundarne bakterijske infekcije), upala sinusa, prehlada i kašalj, alergija, menstrualne tegobe, menopauza, gljivične infekcije, kandidijaza, migrena, glavobolja, artritis, uhobolja, opstipacija, ekcem, umor, tjeskoba, stres, nesanica, i dr.

PRIMJENA HOMEOPATIJE KOD DJECE I TRUDNICA

Mala djeca brže reagiraju na homeopatske lijekove od odraslih. Međutim, osim kod uobičajenih problema kod beba kao što je izbijanje zubiju, kašalj, prehlada i sl. potrebno je savjetovati se s liječnikom.
Službeno homeopatsko gledište jest da je najbolje izbjegavati uzimanje bilo kojih lijekova za vrijeme trudnoće, pa tako i homeopatskih. No ukoliko je nužno, svakako da su homeopatski pripravci za trudnicu dobar izbor jer nemaju nikakvih nuspojava ni kontraindikacija.

PRIMJENA HOMEOPATIJE KOD DIJABETIČARA, BOLESNIKA S POREMEĆENIM RADOM ŠTITNE ŽLIJEZDE I OSTALIH TEŠKIH BOLESNIKA

Bolesnici koji ne smiju prekinuti konvencionalnu terapiju, kao što su npr. dijabetičari i bolesnici s poremećenim radom štitne žlijezde, mogu nakon konzultacija sa svojim liječnikom koristiti i homeopatske lijekove radi ublažavanja tegoba.

HOMEOPATSKA KUĆNA APOTEKA

Odlučite li iskoristiti prednost svih koristi koje pruža homeopatija, možda ćete poželjeti imati homeopatsku kućnu apoteku. To je izvrsna ideja sve dok budete konzultirali kvalificiranu osobu (liječnika, ljekarnika ili naše savjetovalište) prije nego li odaberete različite supstance koje trebaju biti u vašem apotekarskom ormariću, a to su one koje treba imati stalno pri ruci.

Vaš ljekarnik ili liječnik rado će vas posavjetovati o kupovini, čuvanju (na tamnom, hladnom mjestu, daleko od jakih mirisa i dima) i korištenju tih homeopatskih lijekova, isto kao i o doziranju, trajanju tretmana i sl. Vjerojatno će vam preporučiti da izbjegavate razine visokih potencija ako je u pitanju liječenje svakodnevnih manjih nelagoda i savjetovati će vam da u takvim slučajevima koristite niske ili srednje potencije. Za savjet se uvijek možete obratiti našem savjetovalištu telefonski (01/2430-955) ili putem e-maila.

HOMEOLAB nudi već gotove kombinirane pripravke za samopomoć, kao i pojedinačne. Pripravci za samopomoć u peletama (zrncima) ili kapljicama pripadaju tzv. kombiniranim kliničkim homeopatskim lijekovima, što znači da se u jednoj peleti ili kapljici nalazi nekoliko različitih homeopatskih supstanca koje služe za tretiranje različitih pojavnosti pojedinog oboljenja. To su lijekovi širokog spektra, zajamčene kvalitete i maksimalne sigurnosti.

Kada budete imali odgovarajući izbor lijekova pri ruci u svojoj kućnoj apoteci, moći ćete brzo i djelotvorno reagirati pri svakom manjem problemu ili nezgodi koja se dogodi kod kuće, pogotovo ako su u pitanju problemi s manjom djecom (padovi, kontuzije, gripa...), ili problemi odraslih (migrena, stres, prehlada).

I naravno, u bilo kojoj situaciji ili tretmanu koji zahtijeva prvu pomoć, nemojte oklijevati s odlaskom liječniku i ukoliko ste zabrinuti razvojem bolesti ili ozljede. Učinite upravo onako kako biste to učinili u svakoj ozbiljnoj situaciji.

Na koncu, još jedan važan savjet. Naš zapadnjački svijet je često sklon prevelikoj potrošnji ljekovitih sredstava, pa imajte na umu da je uvijek mudrije biti umjeren kako s homeopatskim supstancama tako i s konvencionalnim lijekovima.